| |
ANTE KARANUŠIĆ, slikar i grafičar, rođen 6. lipnja 1941. u Trogiru. Odrastao u obližnjem zaseoku Plano u trogirskom Velom polju. Osnovnu školu pohađa u Trogiru, a školu primjenjene umjetnosti u Splitu u klasi profesora Budeše i Kaštelančića. Imao je nekoliko samostalnih izložbi u Trogiru, Zadru, Varaždinu, Zagrebu i Gospiću, te niz skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Antine slike krase interijere brojnih novogradnji troqirskog škvera te niz privatnih kolekcija širom svijeta. Čestim donatorstvom Ante sudjeluje u nizu humananitarnih akcija.
Bavljenje slikarstvom za Antu Karanušića nije bio prolazni zanos. S vremenom ono je postalo njegova trajna ljubav i opsesija nedjeljiva od zvanja koje je izabrao. Odredivši se prema vremenu i svijetu u kojem živi Karanušić se po nužnosti bića, okrenuo sadržajima oko sebe, pretvarajući ih u svijet svojih slika. Ante sagledava i prikazuje okolinu, ugrađujući u nju svoju osobnost. Svojim radom, kao šifrom svoga bića Karanušić otvara put ka stvarnosti. Ne bilo kojoj stvarnosti, već stvarnosti u kojoj autor i sav njegov život nalaze mir. A taj mir nalazi sada u stvaranju portreta. Ovo je traženje onoga što je u vremenu vječno traženje izvora, izvornog početka...
Likovna kritika će za Antin opus kazati: "Karanušić strašću zaljubljenika otvara intimnu ljepotu trogirskih veduta. On sa zanosom osluškuje mudri govor vjekova u kamenom gradu. Na njegovim slikama prevladavaju suglasja intenzivnog modrog i bijelog kroz koje kao da naziremo modrinu mora namreškanog popodnevnim maestralom i bjelasanje trogirskih kamenoloma. U motivima komina i pejsaža Dalmatinske zagore prepoznajemo slikarevo djetinjstvo, osjećamo opuštenost i refleksiju i slobodno profinjene forme.' Udaljavanjem od centra sve se rasplinjuje i drhti kao u izmaglici smrekova dima. Antina maslina nije obična vizija umjetnika. Ona je simbol, ključ čuda prirode, odgonetka dalmatinskog krša u čijoj je sjeni i sam odrastao. U tretiranju portreta i akta umjetnik iskazuje smirenost i meditativnost. Naziremo zelju traganja za vlastitim korjenima i nalaženje ishodišta života u ljubavi i plemenitosti odnosa spram bližnjima". Preostaje nam dakle, pogledati izložbu i donijeti vlastiti sud. |
|